ONI ČIJA IMENA NIKO OSIM ALLAHA NE ZNA

@el_feth

NE KRIVITE ONOGA KO ODE┇šejh Muhsin El-Adžmi

@el_feth

ODBRAMBENI DŽIHAD OSTAVLJA SAMO KUKAVICA

"U odbrambenom džihadu učestvuje svako osim kukavice, koji je osuđen šerijatom i razumom, dok u napadačkom džihadu čisto u ime Allaha učestvuju prvaci mu'mina, i džihad u kojem se traže kafiri u njihovoj zemlji, u njemu učestvuju samo najbolji ljudi sa ciljem uzdizanja Allahove riječi i vjere."

(Ibnul Kajjim u El-Furusija/189)

@el_feth

GORKE POSLJEDICE OSTAVLJANJA DŽIHADA

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi we sellem:
"Kada budete trgovali sa kamatom, uhvatite se kravljih repova, budete zadovoljni zemljoradnjom, i ostavite džihad, Allah će na vas spustiti poniženje koje neće otkloniti od vas dok se ne vratite svojoj vjeri."

Govoreći o ovom hadisu, imam Ševkani rahimehullah kaže:
"Razlog ovog poniženja je to što su ostavili džihad na Allahovom putu u kojem je ponos islama i uzvišenost nad svim vjerama, Allah im je dao suprotno od toga, i spustio poniženje na njih, pa su počeli hodati za kravljim repovima nakon što su ponosno jahali pleća konja."

@el_feth

OSTAVLJANJE DŽIHADA JE OSOBINA MUNAFIKA

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:
"Ko umre bez da ode u borbu, i bez da bude podsticao svoju dušu na borbu, umrijet će sa ogrankom licemjerstva."

Kaže Ibn Hadžer El-Hejsemi:
"Radi toga je među ashabima bilo općepoznato da džihad, kada postane farz ajn(pojedinačna obaveza), ne ostavlja niko osim opravdanog slabića ili munafika."

@el_feth

ODBRAMBENI DŽIHAD JE OBAVEZAN I MUSLIMANIMA KOJI NISU DIREKTNO NAPADNUTI

Kaže šejhul islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: "Kada neprijatelj želi da napadne na muslimane, odbijanje istog postaje vadžibom onima koji su direktno napadnuti i onima koji nisu direktno napadnuti, kako bi im pomogli, kao što Uzvišeni kaže: 'A ako vam zatraže pomoć u ime vjere, dužni ste im u pomoć priteći, osim protiv naroda s kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate.' (El-Enfal, 72. ajet)

I kao što je Poslanik, sallallau alejhi we sellem, naredio pomaganje muslimana, i onima koji su regularni vojnici i onima koji nisu, i to je obavezno svakom shodno njegovim mogućnostima, životom i imetkom, u neimaštini i blagostanju, pješke ili na jahalici, kao što je bilo sa muslimanima kada ih je neprijatelj napao u godini bitke na Hendeku, Allah nikome nije dozvolio tada da ostavi borbu onako kako je inače bilo dozvoljeno u napadačkom džihadu u kojem muslimani sami napadaju neprijatelje."

(Medžmu'ul Fetava 28/358)

@el_feth

OBAVEZNOST DŽIHADA ONOME KO POSJEDUJE ZNANJE ILI SPOSOBNOSTI KOJE SU POTREBNE MUDŽAHIDIMA

Kada je neka osoba potrebna mudžahidima zbog znanja, iskustva ili borbene sposobnosti i sve slično tome što je potrebno muslimanima, a oni to znanje ne posjeduju nikako ili ne posjeduju dovoljno ljudi sa tim znanjem i sposobnostima, tada džihad njemu specifično postaje obaveza, jer ono bez čega se ne postiže vadžib i samo postaje vadžib.

Ako muslimani imaju potrebu za tim, borbenim ili drugim, znanjem i sposobnostima u vođenju džihada, a koje on posjeduje, njemu džihad postaje stroga obaveza, kao što kaže šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: "Ako im je takav poput njega potreban, džihad mu tada postaje stroga obaveza." (Eš-Šerhul Mumti'a 8/10)

Ovaj i mnogi drugi govori učenjaka, svi su u kontekstu napadačkog džihada koji u osnovi nije obaveza svakome pojedincu, dok u slučaju odbrambenog džihada koji je obaveza svakome sposobnome pojedincu, obaveznost onome ko se odlikuje traženim znanjem i vještinama biva preča, a grijeh ostavljanja džihada biva veći i teži.

@el_feth

"Čim se spusti tmina noći pred izvršenje operacije, ja pribjegnem svojoj čvrstoj utvrdi, i sigurnom utočištu, tamo gdje je strah i nada, čežnja i dova. Ostanem čitavu noć sa Allahom i dovim, tražeći od njega pomoć, uspjeh i preciznost u mišljenju i pogocima, sve dok ne nastupi sabah, tada klanjam, a zatim se zaputim ka svome oružju i provjeravam ga."

Ived Sulemi, rahimehullah, jedan od čuvenih emira Kassama i takozvani "General eksplozivnih naprava"

@el_feth

Radi toga islamski rad ne funkcioniše osim putem ljudi koji su se žrtvovali, a što se tiče interesdžija, oni ne mogu biti dio rada, ovog džihadskog rada, radi Allaha Uzvišenog, koji ne ide naprijed i ne opstaje osim ulaganjem i žrtvovanjem.

Cijena je nužna, cijenu je nužno platiti, dušom, porodicom, imetkom, jer samo su dva izbora, nema trećeg: Brige ummeta ili strasti duše.

Ili ćeš ponijeti brige ummeta i žrtvovati se za njih, ili ćeš živjeti u kavezu sa svojom ženom, moraš joj udovoljiti da bi ona tebi udovoljila, vrtiš se oko žene i posla, a uistinu, da'va i principi ne pobjeđuju osim putem onih koji su se prodali Allahu.

Šejh Abdullah Azzam, rahimehullah

@el_feth

DA LI JE BORAVAK U BOSNI RIBAT?

Ono što se podrazumjeva pod ribatom je boravak čovjeka na frontu u kojem se očekuje dolazak neprijatelja, sa nijjetom džihada, straže ili uvećanja broja muslimana.

I što je opasnost veća na nekom mjestu, toliko je i ribat na tom mjestu bolji, a nagrada veća.

Zato je imam Malik smatrao da ribat u Džiddi (pomorski grad u Saudijskoj Arabiji) ne ulazi u poznato značenje, jer je taj predjel neprijatelj samo jedanput napao (u tom vremenu.)

Imam Malik je bio upitan o stanovnicima graničnih predjela i morskih obala koji tamo žive sa svojom djecom i porodicama, pa je rekao:
"Oni nisu u ribatu, u ribatu je onaj ko napusti svoju kuću tražeći ribat u opasnom predjelu."

Ispravno je da onaj ko boravi u nekoj pograničnoj zemlji, a za koji ga ne veže ništa drugo osim iščekivanje džihada ili straža, i da hoće da ga napusti, mogao bi ga napustiti bez poteškoće u tom napuštanju, takav je murabit, i ima nagradu ribata, iako sa njim žive njegova porodica i djeca.

Radi toga su dobri prethodnici, ashabi i tabini, boravili u pograničnim predjelima sa svojim porodicama i djecom sa nijjetom ribata.

Govor imama Malika, rahimehullah, se vjerovatno odnosi na one koji su rođeni u pograničnim predjelima, u njima odrasli, i tamo borave ne radi nijjeta ribata, već jer se njihove porodice nalaze tamo i radi ljubavi prema svojim domovinama.

Pa ako je boravak čovjeka u pograničnom predjela iz nekog drugog razloga mimo džihada i ribata, on nije murabit, i nema nagradu ribata, poput toga da boravi u nekom pograničnom predjelu jer je to osnovno mjesto njegovog boravka, ili iz bilo kojeg drugog razloga.

Imam Ibn Nahas, rahimehullah
(Mešariul Ešvaq, 187)

@el_feth

KO BUDE ISTINSKI TRAGAO ZA ŠEHADETOM, ALLAH ĆE MU GA ZASIGURNO PODARITI

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko umre na ribatu, umrijeti će kao šehid, biće sačuvan ispita u kaburu, svako jutro i večer će mu biti pokazivano njegovo mjesto u džennetu, a dobra djela će mu se upisivati do sudnjeg dana."
(Bilježe Ibn Madže i Abdurezzak, hadis je sahih)

Murabit koji je umro prirodnom smrću na ribatu će biti proživljen kao šehid, jer je on tražio šehadet i išao prema njemu iskreno, ali mu nije bilo suđeno da na dunjaluku preseli kao šehid, pa će zato na sudnjem danu biti proživljen kao šehid.

To je Allahov zakon u pogledu njegovih pobožnih robova, da onaj ko se namjeri ka nekoj žrtvi ili pokornosti, pa ga od toga spriječi Božanska Odredba, a on se bude istinski trudio, i čvrsto odlučan u tome bio, Allah će takvome na sudnjem danu dati nagradu za taj ibadet, iz Svoje Počasti, Blagodarnosti i Dobrote, zbog njegovog dobrog nauma, i zbog njegove čiste i dobre namjere.

Pod to ulazi onaj ko je krenuo u džihad, pa u putu prirodno umro, on je šehid, i onaj ko je obukao ihrame za hadž pa umro prije obavljanja obreda, biće upisan kao hadžija, i onaj ko čvrsto namjeri da ustane na noćni namaz, pa prespava, biće mu upisan noćni namaz koji je namjerio, a njegov san je za njega sadaka od njegovog Gospodara, i onaj ko iskreno pođe da klanja namaz u džematu, pa pronađe ljude kako su već klanjali, Allah će mu dati nagradu namaza u džematu.

Također, murabit je stražario iščekivajući šehadet, izlagao se šehadetu i tražio ga, on se je trudio da ga postigne, i žrtvovao se za njega, ali nije poginuo na mejdanu, zato nije neobično da ga Allah proživi na sudnjem danu kao šehida i da mu dadne nagradu šehida.

Imam Ibn Nahas, rahimehullah
(Mešariul Ešvaq, 180-181)

@el_feth