BOSANSKI MUDŽAHIDI KOJI SU ODBRANILI MESDŽIDUL AKSA┇šejh dr. Abdullah Azzam, rahimehullah

Uzmite od mene ovu priču, kada je počeo palestinski rat 1948. godine, došli su mudžahidi, muslimani iz Jugoslavije (šejh spominje Jugoslaviju jer je Bosna tada bila dio iste), i tako mi Allaha, pričao mi je šejh Abdurrahman iz Bosne i govorio:

"Ostali smo sami među hiljadama židova, nekada sam ostajao sam, meci su slivali na nas poput kiše, istresao sam ih iz svoje jakne."

Pitao sam ga: "Kako se to dešavalo?"

Rekao je: "Učio sam sure 'Ihlas', 'Felek', 'Nas' i 'Ajetul Kursij', pa bih učio dovu 'U ime Allaha sa čijim imenom ne može naštetiti ništa na nebesima i zemlji, On sve čuje i sve vidi.', a zatim sam ulazio među hiljade židova po nekoliko puta, i ništa mi se nije desilo.

Kada je se jordanska vojska povukla 1948. godine, iz Mesdžidul Akse i Kudsa, htjeli su da predaju Kuds židovima.

Tada je taj šejh odbio to i rekao: "Židovi mogu ući u Mesdžidul Aksa samo preko mene mrtvog."

Zatim je ostao sa nekoliko svojih ljudi i sa nekoliko ihvanija (članovi pokreta "Ihvanul Muslimin") iz Egipta, oni su svi došli u Palestinu, ušli u Mesdžidul Aksa i odbili da se povuku.

Pričao mi je jedan od ihvanija koji je bio sa njima tada i rekao: "Bilo nas je manje od broja prozora Mesdžidul Akse, pa bismo pucali sa jednog prozora, a zatim trčali do drugog prozora i opet pucali."

Taj šejh, Abdurahman Bošnjak, rekao je Abdullahu Telu, generalu jordanske vojske: "Kako se možeš povući i ostavili Mesdžidul Aksa." On mu je odgovorio: "Takve su naredbe." Abdurahman mu je rekao: "Ostavi mi dva sanduka bombi, mitraljez i municiju, ja ću se popeti na munaru Mesdžidul Akse, pa ako uđu židovi, bacat ću na njih bombe i pucati sve dok me ne ubiju."

Ti mladići koji su bili u Mesdžidul Aksi, pružali su žestok otpor, da su židovi pomislili da je Mesdžidul Aksa pun mudžahida koji neće da se povuku, te zato se nisu usudili da uđu, i tako je Mesdžidul Aksa ostao još 20 godina u rukama muslimana, od 1948 do 1967 godine.

@el_feth

KADA BI SE BITKE RASPLAMSALE, PALESTINSKI MUDŽAHIDI SU TRAŽILI BOŠNJAKE

Kada bi arapske vojske zapale u škripac, zvali bi te (bošnjačke) mladiće u pomoć. Jedanput, šehid Abdulkadir El-Husejni (historijski lider džihada u Palestini) je bio opkoljen, pa je njih pozvao u pomoć, tada je došlo 5 mudžahida iz "Jugoslavije" i probili su obruč židovske vojske.

Šejh dr. Abdullah Azzam, rahimehullah

@el_feth

DA LI STE ČULI ZA HASANA BOŠNJAKA KOJI JE ZAJEDNO SA OMEROM MUHTAROM PREDVODIO LIBIJSKI OTPOR ?

Iako gotovo u potpunosti nepoznat među Bošnjacima, on je i dan-danas historijski simbol libijskog naroda, te je i dalje veoma cijenjen – kako on, tako i njegovi potomci.

Hasan Bošnjak rođen je 1865. godine, a tačno mjesto njegovog rođenja nije poznato. U svojoj ranoj mladosti upisuje Vojnu akademiju u Istanbulu, tadašnjem Osmanlijskom Hilafetu, koju je završio s oficirskim činom. Nakon toga biva raspoređen u sklopu osmanskih snaga na libijskom tlu, a nakon povlačenja Osmanlijskih snaga iz Libije, šejh Hasan Bošnjak – kako su ga oslovljavali Libijci zbog njegovog islamskog znanja i pobožnosti – ostaje sa skupinom osmanskih oficira i vojnika, među kojima je bilo mnogo Bošnjaka. Nastavlja voditi džihad protiv nadolazeće italijanske okupacije i postaje jedan od ključnih vođa libijskog džihada.

Hasan Bošnjak je predvodio mnoge bitke i učestvovao u brojnim operacijama kao jedan od najvećih mudžahidskih komandira, rame uz rame s drugim istaknutim vođama mudžahida, uključujući i dobro poznatog Omera Muhtara, sve do 1922. godine kada su ga italijanski okupatori zarobili i prognali u Egipat. Iz Egipta je šejh Hasan nastavio podržavati libijski otpor logistikom i ljudstvom.

Kao odgovor na zarobljavanje Hasana Bošnjaka, 1923. godine Omer Muhtar je izveo operaciju "Bi’r Gabi" protiv italijanske vojske, nanijevši joj velike gubitke. Šejh Hasan Bošnjak, rahimehullah, preselio je 1934. godine u Aleksandriji, gdje je i ukopan. Njegovi potomci danas žive u Egiptu, dok potomci njegovih bošnjačkih saboraca žive u Libiji, gdje se i danas ponosno pripisuju svom bošnjačkom porijeklu i identitetu, te su veoma cijenjeni među libijskim narodom – ponajviše zbog zasluga Hasana Bošnjaka.

Ovaj i mnogi drugi svijetli primjeri iz davne i skorašnje historije treba da podsjećaju Bošnjake na njihov džihadski identitet kojim su se nekada isticali, na njihovu želju i sposobnost da se žrtvuju za Allahovu vjeru, te na njihov veliki doprinos u borbi širom frontova islamskog ummeta kroz različite historijske epohe – doprinos koji je bio značajan i blistav uprkos malobrojnosti Bošnjaka u odnosu na druge muslimanske narode.

@el_feth

DA LI SE ŠERIJAT USPOSTAVLJA POSTEPENO ILI ODJEDNOM?

Postepena uspostava šerijata je širok pojam, pa ako se pod time misli na ostavljanje suđenja po šerijatu i suđenje po laičkim zakonima, ma kakav izgovor bio za to, ta stvar je batil (neispravna), a ako se time misli na postepenu uspostavu šerijata prilagođenu šerijatskim mogućnostima, uz potvrđivanje i pridržavanje suvereniteta šerijata, ta stvar je šerijatski legitimna. Po pitanju postepene uspostave šerijata, ljudi se dijele na tri skupine:

1. Skupina koja naginje pretjerivanju – oni koji žele potpunu uspostavu šerijata od prvog dana, bez uzimanja u obzir onoga što je moguće i onoga što nije.


2. Skupina koja naginje popuštanju – pod izgovorom postepenosti u uspostavi šerijata izbjegava i zaostaje u uspostavi šerijatskih propisa koje je moguće uspostaviti.
Ove prve dvije skupine rade oprečno sunnetu, šerijatskim tekstovima i razumu, i njihov udio u šerijatu se svodi na puste parole.


3. Skupina koja je sredina između prve dvije, bez pretjerivanja i popuštanja, i ona je bez sumnje na istini koja je u skladu sa šerijatskim tekstovima i zdravim razumom.
Ta skupina uspostavlja postepeno shodno svojim mogućnostima, pa ono što može – uspostavlja odmah bez popuštanja, a ono što ne može i nema uslove da uspostavi – aktivno radi i priprema uslove sa iskrenošću i ozbiljnošću u tome kako bi se ti propisi uspostavili čim to bude moguće. Jer, svi propisi šerijata su uslovljeni mogućnošću i jer Allah nikoga ne opterećuje preko njegove mogućnosti, kao što kaže Uzvišeni:



"Allaha se bojte koliko god možete."
(Sura Tegabun, 16. ajet)

"Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti."
(Sura El-Bekare, 286. ajet)

U ovom kontekstu, prenosi se da je Abdulmelik rekao svome ocu Omeru Ibn Abdulazizu:
"O oče, zašto nisi strožiji u svojim naredbama? Tako mi Allaha, ne marim ako budemo uništeni dok god smo na istini."

Omer mu je rekao:
"Sine moj, ne žuri. Allah je u Kur’anu dvaput pokudio alkohol, a zabranio ga tek treći put. I ja se bojim da natovarim svu istinu na ljude odjednom, pa da je odbiju i da nastane fitna."

Ovo razumijevanje, sa svojim pravilima, je ono što trebamo u našem putu ka promjeni i uspostavi islamske države, i u našem odnosu prema narodima – sa blagošću i mudrošću koliko god to možemo. Jer, ko požuri sa nečim, na kraju bude uskraćen od toga, pogotovo u periodu koji će uslijediti poslije savremenih arapskih islamskih revolucija, jer su ljudi desetljećima živjeli pod vladavinom taguta, koji im je sudio i trovao ih kufrom, zaostalošću, potčinjavanjem, ponižavanjem, patnjom i strahom. Radi toga je nužno da, nakon pobjede, prođu fazu osvješćivanja, liječenja, učenja i navikavanja – kao što svaki bolesnik ima potrebu za postepenim navikavanjem poslije bolesti. Ne možemo ga prvi dan nakon što ozdravi odmah opteretiti onime što može podnijeti zdrava osoba, kao što zdrava osoba ne treba da se uzdiže nad bolesnom, već treba da se sjeća da je i on nekada isto tako bio bolestan, pa ga je Allah izliječio i uputio imanu, kao što kaže Uzvišeni:

"Onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!', u želji za prolaznim dobrima dunjalučkog života, jer kod Allaha su mnoga dobra. Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju."
(Sura En-Nisa, 94. ajet)

— Šejh dr. Ebu Sarija Eš-Šami, rahimehullah, u knjizi "Metodologija Džihadskog Džemata" (knjiga je napisana 2014. godine)

@el_feth

KADER HEROJA┇Motivaciona ilahija

@el_feth

Šta je vrijednije:Hadž ili Džihad?

Prenosi Ebu Hurejre da je Allah Poslanik s.a.w.s. bio upitan:

"Koje je djelo najbolje?"

-On reče:"Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika."
-"Zatim šta?"
-"Džihad na Allahovom putu.", reče on.
-"Zatim šta?"
-On reče :"Primljen Hadž."
(Bilježe Buhari i Muslim)

Abdullah Ibn Omer r.a. je rekao:"Jedan odlazak u borbu na Allahovom putu je bolji od 50 obavljenih hadževa."
(Bilježi Ibn Ebi Šejbe u Musanefu)

A Omer Ibn El-Hattab r.a. je govorio:"Obavljajte hadž, jer je to dobro djelo koje je Allah naredio, a džihad je bolji od njega."
(Bilježi Ibn Ebi Šejbe u Musanefu)

@el_feth

KOJE POLJE DŽIHADA JE NAJPREČE?

Sa mnoštvom polja džihada i brojnošću njegovih frontova, dok se muslimanske patnje uvećavaju, dok je sve više otvorenih ratova i žestokih neprijatelja muslimana, obaveza muslimana je da u takvoj situaciji odaberu najpreče i najbitnije polje džihada, ono od kojeg se najviše očekuje pobjeda islama i muslimana, i uzdizanje vjere.

Obaveza muslimana je da odaberu najčišće zastave i najzrelije vođe, ne da njihov odabir bude izgrađen na pukom entuzijazmu, ili pokrenut i pod uticajem odvraćanja pokvarene uleme i zaveden njihovim medijima i propagandom, već treba da se uprave po onome što je preče i korisnije za islam i muslimane, ono što je čišće za njihov džihad, i ono što je bolnije i efektivnije protiv njihovih neprijatelja.

Također, potrebno je dati prednost onome što potpada pod odbrambeni džihad nad onim što potpada pod osvajački džihad, jer je osvajački džihad farz kifaje(kolektivna obaveza), dok je odbrambeni džihad farz ajn(obaveza svakog pojedinca) , i zbog toga su učenjaci uslovili napadački džihad sa dozvolom roditelja i dozvolom osobe kojoj čovjek duguje novac, dok za odbrambeni džihad nisu postavili ništa od tih uslova.

Šejh Dr.Ebu Sarija Šami rahimehullah, istaknuti savremeni džihadski ideolog i jedan od osnivača pokreta Ahraru Šam

@el_feth

Iskrenim sinovima ummeta: Nemojte da vas vaše neprijateljstvo prema Iranskom projektu, iako je to neprijateljstvo na mjestu, navede da zanemarite gordost cionističkog pokreta i njegovu rastuću opasnost, koja je trenutno najveća opasnost, najveće zlo i najveća šteta.

#Potop_Akse

Ali El-Omer
(Bivši emir pokreta Ahraru Šam)

@el_feth

Zaklinjem ti se, o dušo, da ćeš krenuti (u borbu); krenut ćeš ili ćeš biti silom natjerana.

Kada ljudi krenu i borba se rasplamsa, zašto te vidim kako ne voliš Džennet?!

O dušo, ako ne budeš ubijena, umrijet ćeš.
Tvoja smrtna presuda je već izrečena.

Abdullah ibn Revaha, radijallahu anhu, pred bitku na Mu’ti

@el_feth

PRIPREMITE SE ZA DŽIHAD┇Poruka ummetu od mudžahida Šama

@el_feth

Krenite, biće vam dat ponos dunjaluka i ahireta. Tražite smrt, biće vam dat život. Ummet koji istinski živi i vlada je onaj ummet koji je sposoban da se suoči sa smrću, pa ko trči za dunjalukom, dunjaluk ga ponizi, a ko ponizi dunjaluk, dunjaluk mu klekne na koljena.

Zato pohrilte ka Allahu: "Allah je s vama i On vam neće uskratiti nagradu za vaša djela." (Muhammed, 35. ajet)

Šejh dr. Abdullah Azzam, rahimehullah

@el_feth

Odgovor mladog mudžahida iz Gaze – dobrovoljca i terenskog zapovjednika u opkoljenom Bejt Hanunu, pri brigadi el-Kassam, Nurudinu Bektašu.

Zahvala pripada Allahu. Neka braća uspijevaju ostvariti kontakt s mudžahidima – iako je protok informacija ograničen, i dalje je moguć – raspitujući se o njihovom stanju. Iako smatramo da ih ne treba zamarati stvarima i sramotama poput ove, jedan brat im je prenio izjavu Nurudina Bektaša i zatražio njihovo mišljenje, koje je došlo i do nas pa ga prenosimo u prilogu.

Podsjećamo, "uvaženi" Nurudin Bektaš izjavio je da se muslimani u Gazi bore isključivo radi zemlje, da ne znaju ko im je Gospodar, te da ne pripadaju nosiocima sunneta niti akidi tevhida.

"Tvoje riječi, o šejh, neistinite su i nepravedne. Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, odredio je da borba na Njegovom putu obuhvata pomaganje vjere, zaštitu zemlje i očuvanje časti. Uzvišeni kaže:

"A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu..." (En-Nisa/75)

Borci u Gazi bore se radi odbrane svoje vjere i zaštite zemalja muslimana. Onaj ko ih, u vrijeme masakra, napada i omalovažava, zapravo ih iznevjerava i jača neprijatelja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Ko pomogne ubistvo vjernika makar s pola riječi, srest će Allaha, a između očiju će mu pisati: ‘Očajan od Allahove milosti."' (Ibn Madže)

Zato se boj Allaha i ne budi svojim jezikom pomagač Jevrejima protiv svoje braće. Ti koji se kitiš turbanom znanja, a svojim riječima gađaš srca boraca, pazi da ne postaneš glasnogovornik neprijatelja. Ti sjediš na svom udobnom kauču, izmišljaš optužbe protiv onih koji su prolili svoju krv i dijeliš potvrde o tevhidu kao da su ključevi Dženneta u tvom džepu.

Da u tebi ima makar onoliko hrabrosti koliko ima najmlađe dijete iz Gaze, znao bi šta znači džihad prije nego što progovoriš riječima koje raduju neprijatelja, a sramote onoga ko ih izgovara."